Prva farma u Srbiji za organska jaja

Uz stalne pritužbe na kvalitet hrane koju jedemo, malo olakšanja donosi činjenica da postoji ponuda organskog voća i povrća. Oskudna je, proizvodi nisu idealno distribuirani, pa svaka nabavka zahteva ulaganje značajnih napora, ali do organskog voća i povrća može da se dođe. Kada je u pitanju nabavka životinjskih proizvoda – i da imate novca na pretek i da imate vremena na pretek, niste imali mogućnost da kupite organska jaja ili meso.

Oni srećniji, koji žive na selu ili imaju nekoga na selu, mogu sebi da priušte proizvode proizvedene na tradicionalni(ji) način. Do sada smo mogli samo da im intenzivno zavidimo i pitamo da li znaju nekoga od koga bi mogli da kupimo pile koje je videlo dvorište i sunce. Svetla tačka prehrambenog neba postaje svako ko može da nam ponudi mogućnost boljeg izboraAko vam je stalo do zdravije prehrane i tragate za prirodnijim i kvalitetnijim proizvodima, danas ćete saznati više o jednoj od tih “svetlih tačaka”.

Tražeći način da prestanem da se nerviram zbog nedolaženja dekice koji prodaje male i ograničene količine domaćih jaja na lokalnoj pijaci, naišla sam na vest iz avgusta 2012. da postoji farma organskih jaja Stevice Kračunjela u selu Dupljaja kod Bele Crkve. Nakon te vesti, koju je objavio novinar Uroš Davidović,  nisam uspela da pronađem više ni jednu informaciju, zbog čega sam se potrudila da dođem do Stevičinog broja telefona i kasnije imala zadovoljstvo da sa njim razgovaram o ovom pionirskom poduhvatu.

Stevice, vi ste prvi proizvođač organskih jaja. Do sada su zainteresovani za organsku proizvodnju birali voće i povrće. Bilo je lakše da se se startuje s proizvodima za koje već postoji tržište, pa zašto baš farma jaja? 

Smatram da je dobro započeti bilo koju organsku proizodnju, a obzirom na uslove u kojima sam radio, znanja koja imam i moje prethodne aktivnosti, video sam šansu u proizvodnji organskih jaja. Jednostavno su postojali svi preduslovi za ovu proizvodnju.

Koja je razlika između jaja koje vi proizvedete i jaja koje kupujemo na pijaci ili u smoposlugama? 

Jaja koje ja proizvedem su od kokošaka u čijoj ishrani nije bilo štetnih hemijskih komponenti, niti hormona, kao ni neprirodnih uslova života koka nosilja. Organsko jaje je potpuno prirodno, onakvo kakvo su jeli naši pradedovi.

Kako izgleda dan jedne vaše koke, a kako dan koke čija jaja svi kupujemo? 

U rano jutro, oko 5:30, koke se puštaju iz kokošinjca i ceo dan provode na prirodnom pašnjaku i na svezem vazduhu, da bi što više šetale i sunčale se. Hrana koju jedu je iz prirode, prvenstveno crvići i trava, a kao dodatak se koristi ogranski gajena hrana – tritikal (vrsta stare, tradicionalne pšenice sa 16% protina) i spelta. Ponekad dobijaju i male količine kukuruza.

Kokoške u konvencionalnoj proizvodnji su zatvorene u kaveze i u najgorem slučaju ne mogu uopšte da se kreću, a u najboljem imaju malo ograničenog prostora. Iz tih razloga, zakržljaju im noge i krila, kosti postaju lomljive, a nije retkost i da im opada perje. Hrane se koncentratima koji su namerno napravljeni za postizanje što veće količine jaja. Cilj je količina, bez obzira na kvalitet jaja, ali i bez obzira na zdravstveno stanje ptica.

Znate i sami kako potpuno pogrešna ishrana i nekretanje mogu da utiču na čoveka, a kako na njega utiče svež vazduh, kretanje i prirodna hrana. Isto je i sa životinjama.

Šta je u koncentratu koji se daje kokama u kavezu? 

Najčešće je kukuruz osnova koncentrata, a dodaje se i sojina sačma. Sve ostalo su hemijski preparati i često lekovi, jer životinje čuvane u ovakvim uslovima, kao što sam već napomenuo – oboljevaju.

Hranu za životinje u konvencionalnoj proizvodnji je lako nabaviti. Sa kakvim se vi izazovima suočavate kada je u pitanju hrana za vašu proizvodnju? 

Hranu za moju proizvodnju ne mogu da nabavljam, već moram da je sam proizvedem na parcelama koje su registrovane za organsku proizvodnju. Na tim parcelama nije dozvoljena upotreba bilo kakvih hemijskih preparata. Zabranjeni su pesticidi i herbcidi, kao i veštačko đubrivo. Žito koje služi za dohranu kokošaka je proizvedeno upotrebom stajskog đubriva (od krava koje se vode na pašu). Dakle, pored toga što kokoške kljucaju na otvorenom, dozvoljena su organska žita, a voda koju piju je izvorska voda iz bunara.

Novinske stupce pune tekstovi o epidemiji hroničnih bolesti, posebno dijabetesa, srčanih oboljenja i raka. Nije nepoznata činjenica da su sve bolesti dobrim delom prouzrokovane lošom ishranom. Kakva je stvarna zabrinutost države za ovu situaciju? Da li ste do sada bili u mogućnosti da koristite neku pomoć ili specijalne kredite? 

Pomoć države za organsku proizvodnju je krenula dobrim putem od 2009. godine, da bi se sve promenilo 2012.

Ove godine je napravljena kobna greška: ukinuto je subvencionisanje zdrave hrane, kao subvencije za držanje starih autohtonih rasa koje lako mogu da se adapritaju na ovakav vid proizvodnje. Ovo svakako važi i za voće i za povrće.

Sva pažnja i sva sredstva su preusmerena na velike prinose iz konvencionalne poljoprivrede i na potrebe industrije. Fokus je na proizvodnji u kojoj se ne biraju sredstva da se prinosi i profit povećaju.

Godina 2011. je bila godina kada je potrošeno najviše novca iz subvencija na organsku poljoprivredu. Ukupan iznos je bio 200,000 EUR. Ova cifra jeste mala, ali kada u 2012. godine shvatite da nema čak ni toliko novca za podršku organskoj poljoprivredi, u slučaju da ste za nju bili zainteresovani, verovatno ćete odustati od ideje.

Šta očekujete u 2013. što se ovog tiče? 

Nadam se da će država da prepozna važnost organske proizvodnje i da će zauzeti značajno mesto u kreiranju planova i budžeta.

Ipak, očekujem, obzirom na nacrt “Zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju” koji će po usvajanju važiti u narednom petogodišnjem periodu, da situacija neće biti onakva kakvoj se nadam. Prema ovom zakonu, koji svaki čas treba da bude usvojen (došlo je do odlaganja usvajanja zbog previše primedbi), za organsku proizvodnju će subvencije biti uvećane samo za 40% u odnosu na konvencionalnu. A sami troškovi za organsku su mnogo veći. Oko 80-100%.

Još jedna destimulacija za male proizvođače je i teži dolazak do subvencija za one koji imaju do 100 hektara i favorizovanje onih koji proizvode na preko 100 hektara. Mi, mali proizvođači, sa zdravijim proizvodima smo i dalje prepušteni sami sebi.

Kad smo već kod viših troškova proizvodnje i nedostatka podrške, pitanje koje sledi iz ove priče je ono na šta smo kao stanovnici Srbije i najviše osetljivi – a to je cena. Kakva je vaša procena vezana za cene vašeg proizvoda u odnosu na cene jaja iz konvencionalne proizvodnje?

U ogranskoj proizvodnji je nemoguće proceniti prinose, pošto oni jako zavise od vremenskih uslova i životinje su potpuno vezane za prirodu. Konkretno, nosivost jaja varira od vremenskih uslova, kao i od doba godine. Ovo jako utiče na cenu organskih proizvoda.

I pored ovih nepredvidivih faktora, očekujem da cena bude u idealnim uslovima 50% veća, dok bi u težim vremenskim uslovima bila do 70% veća.

Znači ako bih kupila punomasni jogurt, i ispržila 3 jaja iz organske proizvodnje uz vezu zelja, što je moj omiljeni doručak, isto bi me koštalo kao da sam kupila parče pice i jogurt u pekari?

Odprilike isto. Mada, ako neko voli pica-parče moraće da razmisli još jednom 🙂

Da li su vas kontaktirali ljudi koji su poželeli da rade ovaj posao koji vi radite? Ako jesu, kako reaguju na vašu priču: uplaše se i odustanu ili imaju želju da urade što ste i vi?

Bilo je desetak poziva iz okoline Beograda od ljudi koji su nasledili imanja i bili su vrlo zainteresovani za ovu proizvodnju. Ja sam im maksimalno pomogao savetima i još uvek smo kontaktu. Na raspolaganju bih bio i ostalim zainteresovanima. Smatram da što nas više ima, lakša će nam biti i komuniikacija sa kupcima i bićemo vidljiviji i bitniji Ministarstvu poljoprivrede. Bez njihove pomoći je jako teško preživeti konverziju.

Konverzija je period tokom koga sa konvencionalne proizvodnje prelazite na organsku. Ovo znači da vi radite sve kao da ste u organskoj proizvodnji, ali ne možete još uvek da dobijete sve sertifikate. Taj period zavisi od vrste proizvodnje, ali odprilike traje oko tri godine.

Dakle, vi već proizvodite hranu za životinje i jaja koja ispunjavaju uslove organske proizvodnje, ali još ne možete da dobijete sertifikat?

Pošto sam proizvodnju jaja počeo ovog leta – to je tačno. Iako su sva pravila organske proizvodnje ispunjena, nemoguće je dobiti sertifikat do 2014. godine. U tom periodu, mogu da radim sa kupcima koji znaju kako proizvodim, u šta mogu da se uvere i pri poseti gazdistvu, ali ne i sa onima koji žele sertifikat.

Da li mislite da je tržište dovoljno spremno za vaš proizvod ili je potrebno još edukacije i informisanja?

Informisanja nikad dovoljno. Šta bi moglo da bude važnije od zdravlja? A zdravlje na usta ulazi. Trebalo bi da stalno učimo o hrani, jer svi znamo koliko je hrana bitna za zdravlje i energiju.

Ljudi već znaju šta je prava i prirodna hrana i nemaju pogrešne pretpostavke o tome, ali je problem što je nas proizvođača malo i time je većini kupaca onemogućeno ili otežano da dođu do ovakvih proizvoda.

Stevice, gde i kako kupiti?

Za sada kod mene, uz podsećanje da kupcu ne mogu da pokažem sertifikate, kao što sam i objasnio. Ono što mogu da prikažem je farma –  kako proizvodnja hrane za koke, tako i same koke. Slobodni ste da se javite, dođete i pogledate kako radimo.

Hoćete na kraju da mi kažete šta je to kokošiji kanibalizam

Hrana koja se proizvodi za kokoške nosilje u kavezima (koncentrat) u sebi sadrži i sredstva za smirenje, jer bez toga kod koka u kavezima desio bi se kanibalizam: kljucanje „komšinica“ iz istog boksa. Koke iz kaveza su pod sedativima, jer se u skučenom prostoru, uz neprirodnu hranu i možda nedostatak petlova, javlja agresivnost pa napadaju jedna drugu. Koke kavez ne mogu da prežive bez pojave “kokošijeg kanibalizma” pa se meso i jaja proizvode uz sedative u koncentratima.

Šta vas nisam pitala, a može da bude interesantno?

Čuli ste svakako za takmičenje za najtvrđe jaje u Mokrinu? Da li ste znali i da nikada do sada nije pobedilo jaje koje nije “salašarsko”? “Salašarsko” znači da je živina ne samo držana napolju, već je držana na travi na kojoj može da kljuca.

Što je tvrđa ljuska jajeta i jača membrana između ljuske i belanca bolja je i zaštita. Ovo je pored zdravog načina proizvodnje još jedan razlog što salašarska jaja mogu da se jedu živa.

Preporučiću vam za kraj i jedan tekst, koji se nalazi na stranicama Stevičinih kolega iz Hrvatske. Tekst je napisala nutricionista Anita Šupe. Objasnila je razliku u sastavu jaja iz domaće i konvencionalne proizvodnje. Pogledajte kakvi su zdravstveni efekti jednih i drugih jaja, kroz objašnjenje stručnjaka za ishranu.

Zavidela sam na ovoj farmi organskih jaja komšijama. Sada imamo i mi priliku da kupujemo zdravu hranu. Nadam se da ćemo u budućnosti imati još ovakvih farmi i da su ovo biznisi koji će preživeti.

A preživeće.

Ne zahvaljujući onima koji ostaju slepi i gluvi dok nam naciju kose srčane bolesti, dijabetes i karcionimi.

Već zahvaljujući nama koji se trudimo, koliko nam okolnosti dozvoljavaju, da ne jedemo hemiju sa polica hipermarketa.

Ovaj tekst nije plaćena reklama.  PRAVILNIK.

22 Komentara

    • Ostavila sam kontakte na kraju posta, pa je najbolje da se komunicira sa njim direktno.
      Ono što znam da mu je jedno od dvoje dece u Beogradu u školi, tako da verujem da ćete uspeti nešto da organizujete.

      Svakako, ako mi bude bilo javljeno da ima pomaka u vezi distribucije proizvoda, podeliću informaciju na Facebook strani bloga 🙂

    • Super je tekst sa linka 🙂

      Jako mi je smešno kad god čujem ili pročitam kako neko baca žumanca zbog opasnih zasićenih masti (a zasićenih ima samo 1/4 ukupnih masti iz žumanca) 🙂

      A onda posle bacanja zveknu pare za avokado da bi jeli zdrave “mono” kojih u žumancu ima 50% 🙂

      Ili ga bace zbog opasnih oko 180mg holesterola, a iz hrane apsorbujemo samo oko pola pojedenog holesterola 🙂

  • Nisam dosad čula za kokošiji kanibalizam, zvuči jezivo čemu se sve izlažu jadne životinje.
    Nego, jedno pitanje: koliko košta 1 organsko jaje (ili koja mu je mera, 6 komada?) kod ovog proizvođača? Hvala

    • Ni ja. Grozno. Posle intervuja sam malo više googlovala o tome i stvarno sam se zgrozila.

      Pošto sa proizvođačem nemam dogovore o saradnji ovog tipa, nije mi baš komotno da pričam o tome, pa je najbolje da se on direktno kontaktira.

      U slučaju organizovanja neke akcije oko kupovine u BG, to bih podržala informativno “onako, za svoju dušu”, obzirom da bih i sama želela redovno snabdevanje 🙂

      Mogu da popričam sa njim o nekom boljem načinu informisanja i spremna sam da pomognem oko toga i obavestim vas – eto to sigurno mogu da obećam 🙂

        • Kad sam malo počela da čitam o ovome, pronašla sam da neki proizvođači odseku kokoškama kljun “vrućim makazama” pa uštete na lekovima za smirenje.

      • Ako nemate dogovor o tom tipu saradnje, onda OK. Htela sam, iz radoznalosti, da uporedim cene organskih jaja u Italiji (gde živim) i Srbiji (gde povremeno svratim). U Italiji u samoposluzi kutija jaja od 4 komada košta oko 1,50€ (cena varira u zavisnosti veličine jaja i proizvođača), pretpostavljam da bi direktno kod proizvođača bilo jevtinije…

        • U Srbiji su jaja od 10 dinara za ona baš sitna na pijaci do 18 dinara. U Maksiju od 16 do 19.
          Ponekad se na pijacama pojave ljudi sa sela koji kažu da su domaća pa su oko 20 dinara.

          U tekstu sam prenela odgovor o *najverovatnije* 50 do 70% većim cenama.

          Ovo može da posluži za neku odokativnu računicu.

          Nisam znala da si u Italiji i da moj prethodni odgovor nije od pomoći 🙂 Sjajno je što ih imate u samoposlugama!

      • Kokošiji kanibalizam je redovna pojava u živinarskoj industriji, zbog skučenog prostora i nedostatka spoljašnjih stimulansa. jednodnevnim pilićima se zbog toga vrši debikiranje, odnosno sečenje kljunova, danas najviše laserskim aparatima. Kao i svaka industrija koja se bavi eksploatacijom životinja i zivinarska je okrutna i treba je bojkotovati.
        Bila sam na mnogim farmama i uverila se sama. Studiram veterinu

  • Imam knedlu u grlu posle ovog teksta. Mislim, znam ja, znamo svi mi za te stvari, stočno brašno, kokoške koje ne mogu da ustanu i ostalo ali zaboravljamo jer u većini slučajeva oko toga možemo samo da se nerviramo. A nadam se da će i naši političari da uvide šansu u ovome dok još se nismo nepovratno okrenuli GMO i profitu kao jedinom bitnim. Na sreću nikad nije nepovratno, ali bolje sprečiti nego lečiti.

    Majo može jedno nevezano blic pitanje/savet? Pretpostavljam da jedeš dosta povrća, ali šta jesti tokom zime osim kupusa? Cemu se okrećeš, smrznutim kupovnim miksovima ili uvezenom svežem ili nekoj trećoj varijanti? Fali mi ideja a nemam koga da pitam uživo…

    • Ja sam znala za pobrojano ali nisam za kokošiji kanibalizam. I ja se nadam istoj stvari… ali sam baš zato i završila tekst sa rečima da će ovakvi biznisi preživeti zahvaljujući onima koji znaju situaciju i brinu se zbog toga. Na žalost, od političara, kao i uvek ne očekujem puno.

      Zimi, kupus da – i zeleni i crveni, i sve ostalo što prodaju iz plasteničke proizvodnje i uvoza, a da ne košta sumanuto. Obično ima zelene salate, tikvica, kastavaca… Paprike su kao Svetog Petra kajgana, kao i paradajz koji je odratan, pa to preskačem 😀

      Često pojačam voće zimi. Forsiram jabuke i mandarine. Pojačam šargarepe i cvekle.
      Uništavam karfiol, što svež, što iz turšije… Kupujem i smrznuto (jedem češće grašak i boraniju iz zamrzivača, a leti jako retko). I šampinjoni!

      Ma ima uvek šta, definitivno 🙂

      • Oransko jaje ma koliko bilo skupo jeftinije je od lijekova i njege koja bi bila potrebna za lijecenje bolesti izazvane masiovno industrijski proizvedenom hranom. Tako da se kupovinom bio organskih proizvoda investira u buducnost bez bolesti.
        Kiseli kupus,kiseli krastavci i paprike punjene kupusom,karfiol i brokoli uz obavezni bijeli luk.ajvar i pindzur,cvarci,slanina i sve u sezoni pripremljeno za konzumaciju van sezone. Kako su nasi pra – predhodnici zivjeli bez smrznutog povrca i egzoticnog voca van sezone.

        Hraniti se sezonski u sezoni i nema problema

      • Hvala ti na odgovoru! 🙂 Moja mama isto kupuje zelenu salatu, tikvice, ponekad i paprike tokom zime, nisam baš sigurna koliko to valja, ali pošto je prolazi kod tebe onda mogu i ja da se opustim 🙂

  • Divan clanak, Majo! sa jajima, da prostite, jos i izlazim na kraj (snabdeva me komsinica cija mama ima koke u okolini Arandjelovca)…ali zanima me zna li ko za organsko meso u Beogradu? Stanujem u blokovima, pa mi je situacija sa vocem i povrcem odlicna jer imamo redovno organsku pijacu vikendom (vise subotom nego nedeljom), al eto manjka mi meso..pa ako ko ima informaciju..:0)

    • Hvala 🙂 Meni je blok 44 daleko, na žalost. Što se mesa tiče, situacija nam uopšte nije ružičasta.

      Ja se trudim da više jedem ribu, da kupujem piletinu na Bajloniju i to celo pile u delu sa frižiderima (što manje pipano i dirano). U zadnjem delu pijace postoje mesare sa domaćim mesom (manguljice, konjsko…). Nemam pojma kako je gajeno, ali je bar domaće i nije odmrzavano 100 puta u toku uvoza. Uopšte nema miris kada se donese kući.

      Ponekad kupim i u Maksiju, šta ću! Ali samo kada mi lepo izgleda i one bolje komade poput buta, karea, bifteka.

      Nema druge. Za sada minimiziram štetu onoliko koliko mogu da mi ne remeti svakodnevno funkcionisanje i da mi nakom kupovine hrane ostanu pare za šminku 🙂 😀

      U svakom slučaju, ako je neko naleteo na dobru mesaru ili snabdevača koji dlazi u BG, bilo bi lepo da ostavi “dojavu” 🙂

        • Ja sam probala ta jaja. Odlicna su, bas sam veceras pravila palacinke od njih i mogu Vam reci da odavno nisam videla tako zute palacinke. Sutra cu poruciti jos. Toplo preporucujem.

        • Već treći put naručujem jaja i mogu reći da sam izuzetno zadovoljna. Omlet lijepo naraste, žuta su, imaju čvrsto bjelance koje se ne razliva odmah. Žumance stoji izdignuto. Noklice za supu naljepše do sad. Moram reći da ja inače iz Maxija skoro da ništa ne uzimam. Ako ima organskog mlijeka i jogurta uzmem njega, ostalo, ne sjećam se kad sam nešto kupila a 2 su mi Maxija na 5 minuta od stana.

Leave a Reply

RSD ili EUR?
RSD Српски динар
EUR Еуро